Skautski muzej Osijek

1913. prvi skauti u Hrvatskoj

Za početak skautizma u Hrvatskoj, a tako i posredno u Osijeku je zaslužan Mate Mudrinić, profesor koji je proučavao skautizam u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj Monarhiji (ujedno i predsjednik Profesorskog društva), ne toliko osobno oko organiziranja samog pokreta u svim pojedinim mjestima, nego oko predstavljanja ideja skautizma i djelovanju na uvođenju skautskog rada u školama. On je već i prije imao svojih spoznaja oko podučavanja učenika u prirodi te praćenja njihovog razvoja potpunije nego što se tada prakticiralo u školi.

Od 1910. (podatak od Maštrovića koji nije potvrđen) je obilazio muške gimnazije i predstavljao rad Izletničkih đačkih udruženja tj. skauta.

1913. početkom ove godine grupa profesora među kojima su Mate Mudrinić i Mario Kiseljak odlaze na studijsko putovanje, po nalogu Kraljevske zemaljske vlade (Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada bila je najviše izvršno tijelo autonomne vlasti u Hrvatskoj i Slavoniji od 1869. do 1918. godine sa sjedištem u Zagrebu, na čelu s banom, ali je bila podređena zajedničkoj hrvatsko-ugarskoj vladi), po Njemačkoj i Cislitaviji (austrijski dio Austro-Ugarske Monarhije) gdje su se dodatno upoznali sa skautskim sustavom pri školama, a što se popratilo u časopisu Napredak i novinama Jutarnj list. [1913-1] [1913-2]

1913. koncem travnja se osniva Đačka izletnička družba na I. Realnoj gimnaziji koju vode profesori Mate Mudrinić i dr. Mario Kiseljak (i na kojoj predaju). Tada je radilo 13 družbi po skautskom načelu. Naredne školske godine radi osam družbi, a iz pisanog izvještaja škole saznajemo i njihova imena: Hrvat, Klek, Okić, Plješivica, Risnjak, Sljeme, Triglav, Zrinj, Zrinski i Žumberak te mjesta izleta na koja su išli. U svakoj družbi je bilo do 12 skauta. [1912-3]

1913. u prosincu se počinju organizirati skauti u Karlovcu na Kraljevskoj velikoj realnoj gimnaziji, a već 23. 4. 1914. imaju svoj prvi izlet u Dugu Resu s profesorom Lazarom Marčetićem. U Karlovcu tada djeluju Đačka izletnička udruženja s nazivima: Dubovac, Klek, Ozalj, Risnjak, Velebit, Zrinjski i Bitoraj. Svako udruženje broji 12 članova i ima svog profesora kao pročelnika udruženja. [1913-4]

1914. osnivaju se Izletničke družbe u Varaždinu, Koprivnici, Sušaku,...

1914. u ljeto na Gimnaziji u Petrinji (19. 8. 1914.) se osnivaju Izletničke družbe - skauti pod nazivom: Hrvat, Zrinj i Vis.

1914. je osnovano Hrvatsko skautsko udruženje, prvi savez skauta u Hrvatskoj. Tako se sve ugodilo da je profesor Mate Mudrinić te godine izdao knjižicu "Rukovođ za Hrvatske skautske družbe" u Zagrebu (što je ujedno i bila skautska iskaznica), početak Prvog svjetskog rata, uredbe Zemaljske vlade o radu skauta na školama i zabrane djelovanje drugih đačkih udruženja. [1-2]

1914. u prosincu se osniva Skautska družba „Zvonimir“ koja djeluje na Kraljevskoj učiteljskoj školi u Osijeku.

4. 8. 1915. Mate Mudrinić je umirovljen, a za svoj rad je odlikovan Viteškim križem reda Franje Josipa I. koji mu je uručen te godine. Ovo bi mogao biti jedan od razloga zašto se Đačke izletničke družbe nisu održale više godina jer je očigledno profesor Mudrinić bio motor ovih skauta.

Član skautske družbe iz Zagreba 1914.

1914. - 1916. prvi skauti u Osijeku

Za razliku od skauta iz drugih gradova (Zagreba, Varaždina, Karlovca, Koprivnice, Vinkovaca...) nemamo zapisa o skautskim službama u Osijeku na kolodvorima uz ranjenike, prenošenje pošte, crvenog križa... već o skautskom radu jedne družbe koja se bavila izviđanjem, traganjem, izletima,.. Razlog tome je osnivanje družbe krajem 1914. kada je bila gradska zabrana pomaganja vojnicima zbog širenja bolesti, a što smo saznali iz Izvještaja Kraljevske realne gimnazije i s njom spojene trgovačke akademije u Osijeku iz 1914./15. koji Vam prenosimo na posebnom linku. No prije toga građani, učitelji i učenici osječkih škola su se itekako na početku uključili u "podvorbu" vojnika. Zabilježen je i poziv, preko novina, učenicima u Osijeku da se sami organizraju kao "Skauti" u Zagrebu jer školska godina te jeseni nije krenula u običajeno vrijeme, u rujnu, već u studenom, dok su se u većini osječkih škola nalazili vojnici ili ranjenici. Neki učenici su u svojim mjestima stanovanja ili boravka te 1914. uključili u rad po bolnicama i skautskim udruženjima. Zanimljiv je i popis tih učenika, zabilježen u istom izvještaju Realne gimnazije. [2]

Kako je prva skautski jedinica počela djelovati u gradu Osijeku saznali smo iz godišnjeg Izvještaja Kraljevske učiteljske škole 1914./15., kada je Gejza Krnic, profesor te škole, krajem 1914. organizirao Skautsku družbu ”Zvonimir“ najvjerojatnije prema ideji profesora Mate Mudrinića (koje su djelovale do svršetka rata) i prema naputku Visoke kraljevske zemaljske vlade, ali vjerojatno i na inicijativi samih učenika jer kurator ne vodi družbu u potpunosti već ju usmjerava. Početkom Prvog svjetskog rata bile su zabranjene druge aktivnosti učenika u školi osim skautskih, koje su tako pomagale civilnom naporu građana Austro-Ugarske Monarhije u ratu. [3-5]

Našu pažnju za istraživanjem ovog fragmenta skautske povijesti zahvaljujemo Borni Šulcu koji je sa 3 male fotografije ukazao u kojem smjeru trebamo tragati, jer je na poleđini jedne od fotografija pisalo Skautska družba Zvonimir i godina izleta, a koju je naslijedio od svoga djeda, inače tajnike te družbe. Druga potvrda te tvrdnje je bia u knjizi Klub Hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku 1909.-1924. gdje se opisuje životopis dopredsjednika kluba Gejze Krnica i njegovo učešće u organiziranju skauta prije rata. Treća potvrda je bila konačna iz već ranije opisanih izvještaja Kraljevske učiteljske škole, a koja nama (izviđačima) nije ranije bila poznata. [3-6]

Kurator Skautske družbe „Zvonimir“ je bio profesor Gejza Luka Krnic, vođa Tugomil Ahmed Knopp, tajnik Milan Schultz, blagajnici: Ilija Štivić, Slavko Telarović i Fran Orešković. Družba je imala desetak članova, provodila je skautski program prema uputama iz knjige profesora Mate Mudrinića te je trajala dvije školske godine nakon čega se je ugasila radi odlaska kuratora i vodećeg kadra iz škole. Članovi družbe u početku nisu imali uniforme i marame već samo skautski šešir. Tek kasnije im je teta jednog skauta s fotografije sašila uniforme od materijala koji su išli kupiti u Beč.[4-7]

No ono što je daleko važnije od same skautske družbe i njegovog kratkog trajanja je kako je to bila jedna iskra koja će dovesti do daljnjeg širenje skautizma. Razlog tome je činjenica što su članovi družbe bili budući učitelji koji nisu svi rodom iz Osijeka i koje će učiteljska služba odvesti u razne krajeve "države".

Trenutno nemamo podataka o tome je li Skautska družba "Zvonimir" bila ikako povezana s drugim skautskim organizacijama u "državi" (s Upravom skautskih udruženja) i svijetu, stoga je njeno djelovanje bilo lokalnog karaktera (čitajući godišnji izvještaj škole o radu družbe). U to vrijeme ni sam skautski pokret nije pokret u smislu te riječi, nije centralno uređen i međunarodno povezan, već je tek u razvitku (početak 1907. u Engleskoj, Prvi svjetski Jamboree 1920. te ujedno i održavanje Prve svjetske skautske konferencije, 1922. održavanje i izbor članova Skaustkog odbora, ukupno 31 zemlja s 1 019 205 članova).

Napomena:

Molimo sve koji mogu nadopuniti našu povijest za pomoć, te ukoliko se potkrala neka netočnost neka nas obavijeste i neka nam ne zamjere.

Isto tako Vas molimo da ove podatke ne objavljujete bez pismenog odobrenja udruge jer su utrošeni nebrojeni sati za istraživanje.

IZVORI:

[1] Drugi koraci skauta, Vjekoslav Maštrović, Križevci 1933.

[2] Izvještaj Kraljevske realne gimnazije i s njom spojene trgovačke akademije u Osijeku iz 1914./15.

[1913-1] Časopis Napredak iz 1913.

[1913-2] Jutarnji list (iz 1913, br. 377, str. 4)

[1913-3] Izvještaj I. realne gimnazije u Zagrebu 1912./13.

[1913-4] Izvještaj Kraljevske velike realne gimnazije u Karlovcu 1913./14.

[3] Klub Hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku 1909.-1924.

[4] Izvještaj Kraljevske učiteljske škole 1914./15.